Dom za starije i nemoćne osobe u Markuševcu


// povratak na PROJEKTI

Godina: 2006.
Lokacija: Markuševac, Zagreb
Autori: Sanja Filep, dia, Ivan Mladina, dia, Vesna Mikić, dia.
Javni urbanističko-arhitektonski natječaj.

Parcela na kojoj se predviđa izgradnja Doma za starije osobe nalazi se sjeveroistočnom dijelu Zagreba u naselju Markuševac. Parcela se prema prostornoj dokumentaciji nalazi u zoni javne i društvene namjene tako da novi socijalni prostor primjereno nadopunjuje postojeće javne sadržaje.
Neposredno susjedstvo sa sjeverne strane čini dječji vrtić i jaslice, a u okolici je niska individualna stambena izgradnja.
Glavni ulaz u kuću je s ulice Štefanovec, gdje je i kolni ulaz za parkiralište, a također i transport pacijenata. Povezanost s terenom dosljedno je provedena kako projektiranjem kuće kaskadno u teren, tako i direktnom fizičkom vezom na stražnji dio parcele kao i na ozelenjeni krov, te bočni izlaz na sjevernu stranu preko polupodesta stubišta.

Kuća nastoji maksimalno odgovoriti na kontekst centra Markuševca kao urbanog i prirodnog tkiva. Ideja je provedena dvojnošću kuće: uz ulicu se postavlja čvrst volumen (pojačanje urbaniteta ulice koji raste prema glavnom Trgu sv. Šimuna), te unutarnji volumen koji maksimalno respektira topografiju parcele i njoj se prilagođava. Ozelenjenim krovom i njegovim direktnim povezivanjem s terenom postiže se integracija s pejzažom. Posebna pažnja posvećena je problemu savladavanja programa kuće, a istovremeno poštivanja mjerila i urbane povijesne matrice naselja, umetanjem zelenih atrija i zelenog pokrova.

Posebna pozornost posvećena je društvenom životu prostora, koji je omogućen postavljanjem zone dnevnog prostora u prizemlje, s popratnim sadržajimae  biblioteke, trgovine, blagovanja i kapele.
Također su osmišljeni i intimniji prostori u smještajnoj zoni pozicioniranjem boravka na proširenim komunikacijama, te u vanjskim prostorima – u atrijima ili na parkovnoj površini parcele.
Ulaz s bočne strane prema vrtiću dodatno se otvorio preko podesta stubišta , kako bi se ostvarila što neposrednija fizička komunikacija doma i dječjeg vrtića i radi socijalizacikomunikacija između najmlađe i najstarije dobne skupine. Teren je preko boravka direktno vezan s dnevnim dijelom kuće radi što intenzivnijeg kontakta s okolnim parkom.

Sobe su, prema zahtjevima programa, projektirane krajnje racionalno,omogućujući pritom kvalitetno osvjetljenje i prozračivanje (u stacionaru dodatno zenitalno), kako bi se maksimalno osigurala kvaliteta prostora u fizičkom i psihičkom značenju. Nastojalo se da sobe imaju pogled na zeleno, bilo u atriju ili na padinu parcele.
Kupaonice su racionalizirane izvođenjem tuš kade u ravnini poda (tatami shower).

// povratak na PROJEKTI